Ideja nazvana "Manu propria kineziterapija"

Riječ ideja, starogrčki eidos, danas ima dvostruko značenje. U prvom je to rađanje nove zvijezde u univerzumu čovjekova uma, nešto kao praslika neke nove stvarnosti. Po Platonu ideja je bitak stvari, najveća istina. Drugo, danas uvriježeno, značenje iste riječi je općeprihvaćena misao o nečemu.
Ja sam, slijedeći Platonove misli, godinama lutala univerzumom umnoga u meni i sve novo iskrsle "blješteće zvijezdice" pretvarala u misaone slike o umijeću pokreta i pohranjivala ih u pamćenje. Svaka ta nova zvijezda je zasjajila u univerzumu moga uma pri svjesnom poniranju u znanost o pokretu, ljudskom mozgu, spoznaji, fizici, filozofiji i fenomenologiji uma.
Ideje koje vam u doljnjem tekstu predlažem su nastajale u mojoj glavi pri misaonom dijalogu moga uma i tijela i s vremenom postale dio mog osobnog razmišljanja. Iz tih ideja je s vremenom izrasla i ideja o metodi kineziterapije koju sam nazvala "Manu propria kineziterapija."
Manu propria doslovno znači vlastoručno, ali za vas neka to znači "uzeti sudbinu svoga tijela i pokreta u vlastite ruke".
Ideje koje vam predlažem trebaju ostati samo okvir u kojem ćete sami, svojom maštovitošću, u dijalogu sa svojim tijelom, ostvarivati "Manu propria pokret" vlastitu mudrost pokreta i osobnu vještinu kretanja.
U poglavlju "Hermeneutika" http://hermeneutika-dinaja.blogspot.com/ sam pokušala objasniti važnost misaono-osjetilno- osjećajnog dijaloga u univerzumu umnoga u nama.
Misaono- osjetlno- osjećajni dijalog koji bi pri tome trebali voditi s vlastitim tijelom trebao bi se temeljiti na samopoimanju i motivaciji, te postajati misaono- osjetilno- osjećajna podloga na kojoj će se rađati vaše ideje i misaone slike koje ćete pohranjivati u pamćenju. Iz njih će samo od sebe izrastati umijeće vaših svakodnevnih pokreta. U univerzumu umno- osjećanog u nama se krije izvor naše pokretačke energije, koja spoznata i svjesno usmjerena postaje energijom samoizlječenja.

4- D Samopoimanje

Buditi čuđenje u sebi, pronaći ga u čuđenju drugih, zaboravljati i ponovo se sjećati, su misaoni procesi, osnovna obilježja našega života u kojima su skriveni korijeni našeg stvaralaštva.
Samopoimanje je prije svega misao, trenutak cjelokupnog tjelesnog doživljaja, spoznaja svojih vrijednosti i mogućnosti, mudro čuđenje i osjetilno spoznavanje uzroka i razloga našeg postojanja u univerzumu. Misaono uranjanje u sebe sama je osobni doživljaj svijesti, korijen na kojem izrasta misaoni dijalog. 4- D samopoimanje je put ka univerzumu umnoga u nama, ulazak u četverodimenzionalnost stvarnog postojanja.

Motivacija

Motivacija je osnovna pokretačka snaga svih naših djelatnosti, pa tako i svjesno izvedenog pokreta. Već samim četverodimenzionalnim samopoimanjem mi smo u sebi probudili čuđenje i znatiželju, te osnovne pokretačke snagu koje nas, sjedinjene u misao nečemu, vode ka ostvarenju cilja.
Kada pedagozi i psiholozi govore o motivaciji oni spominju njena dva osnovna oblika:

• unutarnja, intrinsična motivacija je stvaralačka snaga koja proizlazi iz osobne želje, težnje ka izvođenju nekog čina.
• vanjska motivacija je lakše ostvariva, ali ju je još lakše izgubiti. Ona traje dok se maše batinom ili obečavaju rajski vrtovi.

4- D samomobilizacija ili pretvaranje iskustva u umijeće pokreta

Znanje je tek sjećanje, a usvajanjem novoga obično zaboravljamo staro. Ta čuđenjem ogrnuta misao, je raskrižje naših snova i želja, njome nastojimo riješavati neriješene zagonetke.

Svaka nova životna situacija je novo iskustvo za naš utjelovljeni um i za naše tijelo. Rad na tijelu i sa tijelom je rad na njegovom držanju i njegovom izražaju. Upravo to bi trebali uskladiti s poimanjem novih estetskih vrijednosti i vječnim poticajem na razmišljanje o njegovoj smislenoj upotrebi.

Smisleno znači da bi trebali razmišljati o promjenama prije negoli se na tijelu naslažu prekobrojni kilogrami, a njegov pokret izgubi ritam i dinamiku i postane opterećenje za pravilno korištenje životne energije. Metoda 4- D Samomobilizacija je put kojim iskustvo doista možemo pretvoriti u umijeće naših pokreta.

Manu propria pokret, umijeće pokreta kao svojstvo

Sophia je majka života koja je u beživotnu materiju svjetlom udahnula život. Tako nastade misao kao naše bitno svojstvo. Oživjela materija, mudrost tijela, stvaraše vrstu iz koje se uzdigao gigant sapiens koji zavlada svijetom, ali pri tom izgubi poklonjenu mu mudrost. Tek danas, milijune godina kasnije, on pokušava svjesnom spoznajom tijela uzdignuti misao u zvjezdani svijet svojih početaka i tako ponovo ujediniti tijelo i misao.

Snaga našeg stvaralaštva leži i u metodi 4- D samopoimanja, sposobnosti prepoznavanja nedostataka, u otkrivanju njihovih uzroka i spoznaji bitnosti provođenja promjena, te o znanju kako te promjene, metodom 4- D samomobilizacija, provesti u djelo.

Po zakonu vjerojatnosti, koji vlada u mikrosvijetu, u našoj samosvijesti se razvija proces iz kojeg se oslobađa novi oblik misaone energije. Izgleda mi kao da taj proces, izazvan spiralno- valnim pokretima naše svjesne spoznaje, djeluje po načelu poznatom u meteorologiji pod nazivom "Učinak leptirovih krila":

"Ako leptir mahne krilima u Kini, dolazi do promjene vremenskih prilika u Americi."

Umijeće svakodnevnog pokreta je okvir iz kojeg možemo krenuti u njegovu nadgradnju i tek onda sudjelovati u grupnim tjelovježbama, aerobiku, pilatesu.

Usporedimo to sa klapskim pjevanje. U klapi može pjevati tek onaj tko je do savršenstva izvežbao svoj glas.

Osobni ritam, osnova usklađenog pokreta

Ritam je duša i vrijeme pokreta. On je zarazan, širi se cijelim tijelom i postaje trepćuća energija koja nas sjedinjuje s ritmom univerzuma.

"Duševni sklopovi su glavna načela ljudskog razmišljanja, određeni znaci manje- više jasne slike koje možemo svjesno umnožavati i međusobno spajati. Spomenuta načela su u mom slučaju vizuelnog i mišićnog karaktera." rekao je u jednom od intervjua Albert Einstein.

Einstein je s oduševljenjem svirao violinu i posjedovao istančan osjećaj za ritam. On je intuitivno spoznao da se njegove misli usavršavaju potaknute ritmom i pokretima njegova tijela.

Ritmički pokret jednog dijela tijela je ravnomjeran, odmjeren i u taktu s ritmom ostalih djelova pa tijelo, krećući se u sklopu s ritmom univerzuma, dišući s njim, djeluje kao otvoren sustav i ne dopušta da se u njemu nagomilava neiskorištena energija. Upravo ta neiskorištena energija se izražava kroz bolove, mišićne napetosti i depresivna stanja.

Osjećaj za osobni ritam je jedna od osnovnih značajki pokreta, ritam pokretu poklanja četvrtu dimenziju i pretvara ga uistinu u naše osobno umijeće.

http://manu-propria-terapija.blogspot.com/

http://samopoimanje.blogspot.com/

http://samostabilizacija.blogspot.com/

http://o-boli.blogspot.com/

pitanja i odgovori

Poezija je svemu kriva, poezija je moj svijet, oduvijek, rođena sam u Erato carstvu... sretna...DA, pomilovala su me meka krila poezije, zagledah se u daljinu i pročitah pjesmu, davno napisanu. 

Tiho i elegantno, kao crna pantera se spušta noć. Proždire boju vjenčanice kojom svjetlost kiti dan. Krade ljepotu bijeline kojom omotavam trajanje.  Teške od zvijezda vise ruke neba nad mojim prozorom. Zavoli dan u kojem se budiš... čekam svitanje, dozvoljavam srcu da diše. Ponoćni tango me približava nekome, meni. Sjećam se. 

Voljela sam plave daljine. Na obali krhog trajanja živim oluju ruža.  I nebo je plakalo kada sam odlazila. Pustio si me, nisi mi slomio krila. Izdala sam sebe, naš san. Bojala sam se hladnoće srca.

Jesam li?...  Moje godine... čvrstina protiv čvrstine... hladnoća protiv hladnoće...  ostala sam sama na rubu bezdana... Nisam zaronila u more podsvjesti, nisam zaplivala plavim dubinama... još uvijek sam voljela plave daljine i sjaj mjesečine, titraje nedosanjanog sna. Zazivala boginju, noć punu tuge  i snova... grumen boli na rubu bezdana...   tajna se izgubila između snijega i zvijezda iako je nebo ledenim suzama žalilo nad mrtvorođenom ljubavi...  odlučili smo se za kristalnu kocku vedrine...  otopila sam lednicu... na delti osjetih ushit ljepote...

dva goluba su poletjela u nebo...

Dijana Jelčić-  Starević... Odakle dolazi ljepota... Zagreb, 1987.

Između jučer i sutra misaoni dijalog prohujalog vremena. U središtu Zenonov apsurd...  vraća  me na moju polovicu puta. Ti si tamo  u nedohvatnom. Zatitrala su meka krila svemira, otvorih oči. Prihvaćam izazov. Žuta hostija raskošno titra zlaćanom spiralom. Prisutna sam. Jučer si mi rekao telefonom... do sutra ljubavi. Povjerovah u tvoje priče. Uzburkale su se linije dlana. 
Osjetih, sudbinski su me iz djetinjstva doveodile tebi. Činile su to.  Da, vjerujem u čuda, događaju se.  Bio je zenit, a onda se dogodio suton. Dogodila se noć vještica i dan mrtvih.  
Dogodila se istina. Divno je to umijeće vremena, zagrljaj mistike i zbilje. Utjelovio se davni  privid u našu zbilju.  Dogodio se susret mene i mene u meni. Vidjeh bljesak. Ti si došao kasnije.  Tvoj glas kao grmljavina poslije pratišine. Habitus početka...

Na rubovima sjećanja, od zaborava ljubomorno čuvana ikonografija davnih ljubavi. 

U uvali djetinjstva putevi ka dostignuću savršenstva profanog arhipelaga

i otočja nedostižne svetosti. 

Plavo zlato u njedrima skriva utopiju, na obroncima daljina utjelovljenje svitanja,

metamorfoza nimfe u raskoš mirisa, u obilje zanosa, u eterični Habitus, Laurus nobili. 

Na piedestalu ljubavi, sa lovor vjencem u kosi, vjekuje Apolon.

Sretna sam, davno napisana pjesma se ozrcalila u našem poetskom dijalogu... pretoćila sam ga u misaoni i utkala u poglavlje knjige Umijeće svakodnevnog pokreta... morala sam to ućiniti... izdavač me upozorio kako previše poetike ne spada u stručnu knjigu...

 Misaoni dijalog  

 

Osnovne ideje koje, ispreplićući se, čine cijelokupan repertoar svakodnevnih pokreta.
Ove ideje nisu poziv na gimnastiku ili vježbanje pola sata dnevno, one su okvir u kojem možete graditi umjeće svog svakodnevnog pokreta. Misaonom gimnastikom i stvaranjem misaonih slika će vam biti puno lakše iz ovih ideja izvući, za sebe, ono najprimjerenije.

Ideja 1 - Dinamika i ritam sjedenja
4- D samopoimanje i 4- D samostabilizacijaSpoznaja i samosvijest o samoosjetilnosti- usklađivanje osjetila, osjeta i osjećaja. To je dialog koji vode mozak, tijelo i utjelovljeni um. Da bi došlo do procesa svjesne spoznaje moramo si postavljati pitanja na koja moramo sami pronaći odgovor.

• Kako sjedim?(na poslu, za vrijeme ručka, kod gledanja televizije, u autu, itd.)
• Što osjećam pri sjedenju?. Napetost i bolove u mišićima.
• Koje dijelove tijela pri tome spoznajem? Leđa, vrat i ramena.
• Koji osjećaj se budi u meni pri duljem sjedenju ? Počinje me boliti glava.

Još nekoliko osnovnih pitanja koje bi si trebali postaviti.

1. Zašto me nakon dugog sjedenja počinje boliti glava?
2. Volim li ja posao koji radim?
3. Uživam li ja pri ručku i večeri?
4. Sviđa li mi se film koji gledam na televiziji?

Zatim nam se sama od sebe postavljaju nova pitanja

• Gdje se pri sjedenju nalaze noge, a gdje stopala?
• Šta osjećam u nogama? Je li to bol ili umor? Kako mogu noge biti umorne pri sjedenju? Šta izaziva umor u njima pri sjedenju? Zašto mi stopala otiču i pri sjedenju? Imam li ja uopće kontakt sa stopalima?
• Mogu li podignuti stopala sa podloge bez pomicanja zdjelice?
Ne mogu.
• Zašto ne mogu? Šta se događa sa zdjelicom kad podignem stopala?
Zdjelica pada natrag i naslanja se na križnu kost. Pa onda automatski još jedno pitanje koje traži odgovor.
Šta osjećam kad mislim na zdjelicu?
Zdjelica je za mene jedna velika nepoznanica, da bi tu nepoznanicu pretvorila u svjesnu spoznaju moram si postaviti još nekoliko pitanja.
• Gdje opterećujem stražnjicu najviše?
Sjedim na trtici koja pritišće križnu kost i tako vrši pritisak na cijelu kralježnicu. To u svakom slučaju nije dobro, moram pokušati pri sjedenju pravilno opteretiti zdjelicu.
Kako to učiniti?

• Šta bi se trebalo događati u kukovima pri sjedenju?
Kukovi moraju biti otvoreni.
• Kojim dijelom tijela se najviše naslanjam na naslon stolice: lopaticama, lumbalnim dijelom kralježnice ili nekim drugim dijelom kralježnice?
Kad pokrenem zdjelicu i opteretim sjedne kosti tada se naslanjam na naslon prsnim djelom kralježnice.
• U kakvom položaju se nalazi glava i kakav je njen odnos prema ramenima?
Pokret zdjelice izaziva pokrete u ramenom pojasu i vratnom djelu kralježnice. Tako glava dolazi u pravilan položaj, postaje lagana, lebdi.
• Šta se događa sa ramenima dok sjedim?
Ako se ne koncentriram na zdjelicu i njen položaj i pokret, ramena padaju naprijed i svojom težinom opterećuju vratni dio kralježnice.
• Gdje se onda nalazi prsna kost?
Ona pada prema zdjelici i iskrivljuje prsni dio kralježnice.
• Koliki je razmak između kraja prsne kosti i pupka?
Trebao bi biti kao razmak između malog prsta i palca raširene šake.
• Naslanjaju li se donja rebra naprijed na zdjelicu?
Naslanjaju, a ja znam da ne bi smjela.
• Da li je kralježnica pri sjedenju savijena ili u svojoj prirodnoj formi izduženog slova S?
• Da li je kralježnica pri sjedenju ukočena i nepokretna ili gipka i pokretna?
• Spoznajem da je sjedenje ogromno opterećenje za kralježnicu.
• Spoznajem da sjedenje nije pasivan položaj tijela, nego aktivno, dinamično stanje puno mog osobnog ritma i moje spiralne dinamike.

Motivacija
• Spoznajom grešaka kod sjedenja donosim odluku za promjene.
• Pravilno sjedenje je aktivno, dinamično sjedenje. Neprestanim protokom kinetičke energije pretvaram cijelu zdjelicu u zdenac /misaona slika, misaone tjelovježbe/ iz kojeg se uzdiže vodoskok, moja životna energija.
• Kako ostvariti ugodno sjedenje?
• Da bih to spoznala i donijela odluku moram isprobati nekoliko načina sjedenja.
• Odlukom na promjene moram, jedno izvjesno vrijeme, svijesno kontrolirati i korigirati položaje tijela kod sjedenja.
• Odluka za promjenama ne znači oponašanje tuđeg sjedećeg položaja, ne znači prisiljavanje tijela na izdržljivost u takozvanom korektnom položaju nego znači oblikovanje svog osobnog prostora osobnim ritmom i dinamikom pokreta .
• Odlučila sam se za aktivno sjedenje koje će proizaći iz moje osobne, dinamične ravnoteže.

4- D samomobilizacija- pretvaranje iskustva u umijeće pokreta, njegova dinamička ravnoteža i koordinacija

• Kako početi?
• Sjedim na stolici. Noge su raširene toliko da se koljena nalaze točno ispred kukova. Stopala su na podu tako da palac, mali prst i peta čine trokut opterećenja, ali ja osjećam cijeli poprečni svod stopala.
• Stavljam dlanove ispod sjednih kostiju.
• Pokušavam sjedne kosti pomoću težine tijela pritisnuti na dlanove.
• Pokušavam zdjelicu ljuljati preko sjednih kostiju. Prvo mali pokret natrag, naprijed, a onda sve veći i veći, dok otraga ne dotaknem stolicu s cijelom križnom kosti, a naprijed ne naslonim zdjelicu na nadkoljenice.
• Pokrete izvodim polako da bih osjetila promjene koje se događaju u ostalim djelovima tijela, naročito u kralježnici i mišićima trbuha i leđa.
• Kada zdjelica ide natrag kralježnica se makinalno savija naprijed, leđni mišići se napinju, a trbušni skraćuju i opuštaju, struk se širi, rebra s prsnom kosti padaju na zdjelicu. Glava pada natrag, ramena naprijed, koljena se skupljaju, a stopala gube kontakt sa podlogom.
• Kada zdjelica ide naprijed kralježnica se ispravlja, leđni mišići ponovo preuzimaju funkciju potpore, trbušni mišići se rastežu, struk sužuje rebra i prsna kost ide naprijed i gore, ramena se šire i vraćaju natrag, glava se vraća u srednji položaj.
• Ponovo smanjujem obim pokreta i pokušavam opterećenje sjednih kostiju na dlanovima podijeliti ravnomjerno na desni i lijevi dlan.
• Ponavljam najsitnije pokrete zdjelice dok ne postanu ritmični i skladni s pokretima u slabinskom dijelu kralježnice.
• Kada pronađem moj ritam, on se makinalno, prenosi na ostale zglobove u tijelu.
• Ostvarivši vezu između mog ritma i pokreta, ostvarila sam i unutarnju dinamičnu ravnotežu, a time i moje osobno aktivno sjedenje.

Stvaralaštvo kao svojstvo, vječnog ostvarivanja osobnih mogućnosti
• Naučila sam osjećati pokrete zdjelice.
• Naučila sam osjećati pokrete kralježnice.
• Naučila sam izvoditi pokrete zupčanika između zdjelice, prsnog koša, vrata i glave.
• Tako sada sjedim u mojoj osobnoj dinamičnoj ravnoteži, povezana s mojim unutarnjim i vanjskim prostorom.
• Naučila sam ostvariti osobnu unutarnju ravnotežu i mogu je zadržati pri sjedenju na kauču , u fotelji, na klupi, u autu i što je najvažnije kod radu na račnalu, čitanju i jelu.


Ideja 2 - Dinamika i ritam ustajanja i sjedanja
4- D samopoimanje i 4- D samostabilizacija
Spoznaja i samosvijest samoosjetilnosti- usklađivanje osjećaja i njihove svjesne spoznaje.
• Sjedim u dinamičnoj ravnoteži.
• Koncentriram se na položaj i dinamičke pokrete zdjelice i spoznajem njene djelove u pravilnom odnosu i ritmu. Spoznajem svoj ritam pri radu njenih mišića.
• Koncentriram se na položaj vrata i glave.
• Koncentriram se na položaj mojih stopala. Ona su cijelom površinom tabana na podlozi i tako spremna preuzimanju težine tijela pri ustajanju.
• Svijesna sam krivog opterećenja vratne kralježnice zbog skraćenih mišića.
• Spoznajem prednosti opuštenog i pokretnog vrata za ostvarenje dobrog držanja tijela.
• Spoznajem prednosti, stabilne, ali pokretne zdjelice.
• Spoznajem važnost položaja i pokretljivosti stopala i skočnih zglobova za dobro držanje tijela.
• Svijesna sam opterećenja kralježnice, kukova, koljena i stopala pri ustajanju i sjedanju.
• Ustajanje i sjedanje ponavljam svijesno, tražeći greške.
• Koncentriram se na prebacivanje težine tijela sa sjednih kostiju na noge.
• Postaje mi jasno koliko je važna ekonomičnost upotrebe zglobova kod svakodnevnih pokreta kao što je sjedanje i ustajanje. Već samim dinamičnim sjedenjem ostvarujem mogućnost upotrebe pravih zglobova i mišića u momentu ustajanja i stvaranje pravog poticaja za pokret, koji dolazi iz mišića s dna zdjelice, a snaga iz mišića nadkoljenice.

Motivacija
• Da ne bi došlo do ukočenja zglobova i mišića potrebnih za ustajanje moram već pri sjedenju " hraniti i njegovati ta potrebna mi ustrojstva" i to spiralnom dinamikom pokreta mišića i dinamičkom ravnotežom među njima.
• Svjest o tijelu, spoznaja njegove unutarnje dinamičke ravnoteže me motivira za učenje vanjske koordinacije pokreta kojom ostvarujem umjeće pokreta. Promjenom navika, stvaram nove svrsishodnije pokrete, kojima oslobađam prostore zglobova. Učeći te, nove, mogućnosti, mozak ih makinalno pohranjuje pa one postaju moje nove navike, a u isto vrijeme oslobođam mjesto u misaonom umu za prihvaćanje novih izazova.

4- D samomobilizacija- pretvaranje iskustva u umijeće pokreta......

• Kako ustajati?
• Prije samog ustajanja moram prebaciti zdjelicu naprijed, tako da dotakne nadkoljenice.
• Pri tome dolazi do refleksne reakcije u mišićima kralježnice, koji ju ispravljaju prema gore i time podižu cijeli prsni koš i šire ga u njegov pravilni volumen. Ramena se šire. Ključne kosti potisnute podizanjem prsne kosti djeluju na lopatice koje padaju natrag i na dole. Vrat se izdužuje, a glava, slično balonu lebdi iznad ramena.
• Stopala, sa trokutima opterećenja tabana, pritiskuju pod.
• Cijelo tijelo, od zdjelice do glave, se naginje, u kukovima, naprijed te prenosi težinu na noge.


Hrabro ustajanje

Isprobavam koliko daleko smijem nagnuti tijelo naprijed pri polaganom, skladnom ustajanju sa stolice i kako se mogu polako, koristeći snagu mišića nadkoljenica, bez padanja vratiti u sjedeći položaj.
Pri tome pazim da se vrat i leđa ne skrate, da ostanem cijelo vrijeme uspravna, da, ustvari, pri ustajanju rastem u malim zglobovima kralježnice i da oni ostanu u istom položaju pri ponovnom sjedanju.

• Opterećenje se prebacuje na noge, koje stopalima postaju dobro uporište za kasnije stajanje. Prebacivanje težine tijela na noge izaziva refleksno napinjanje u mišićima dna zdjelice iz kojih dolazi poticaj za ustajanje, uvjetovan silom teže..
• Mišićni poticaj za ustajanje dolazi iz mišića dna zdjelice, a snaga iz mišića nadkoljenice.
• Pritisak stoplala na podlogu inicira spiralni pokret nogu koji podiže tijelo prema gore, kralježnica je pri tome stabilizirana u svojoj spiralnoj dinamici pomoću malih mišića smještenih uz same kralješke, a veliki leđni i trbušni mišići joj omogućavaju pravilno, fiziološko djelovanje pri ustajanju, stajanju i hodanju.
• Glava lebdi slična balonu i prilagođava centar za ravnotežu promjeni položaja tijela.Tako ne dolazi do vrtoglavice.
• Pokret ustajanja ponavljam, prvo usporeno, zaustavljam ga da bih osjetila rad mišića i da bih ga mogla korigirati. Tijelo prebacujem sve više naprijed da osjetim i prebacivanje njegovog težišta i djelovanje sile teže koje uzrokuje refleksno protudjelovanje mišića.
• Prvi poticaj za obranu tijela protiv padanja dolazi iz skočnih zglobova, zato oni moraju biti gipki, a stopala pravilno opterećena.
• Cijeli tijek pokreta u obrnutom smjeru ponavljam pri sjedanju.

Manu propria pokret, umijeće kao svojstvo

• Predočavanjem tijela i pokreta, stvaranjem misaonih slika upotpunjujem repertoar svakodnevnih aktivnosti povezanih sa ustajanjem i sjedanjem. Mjenjam mjesto i položaj sjedenja, mjenjam aktivnosti koje sjedeći izvodim, tražim različite razloge ustajanja. Pri tome istovremeno vježbamo mišićni i živčani sustav unutar cijelog tijela te pojačavamo motoričku kontrolu.
• Kombiniram novostečena iskustva pokreta sa već naučenim, doživljavam svijesno mišiće dna zdjelice u svakom novom pokušaju ustajanja i sjedanja.
• Stvaram galeriju misaonih slika koje će me pratiti u svakodnevnim aktivnostima, a tijelo će percepcijom sebe samoga optimalno funkcionirati.
• Tako već kod ustajanja iz kreveta dan počinje s pravim poticajem.
• Predočavanjem mišića dna zdjelice i sjedenje na WC-u postaje vježba svjesti o tijelu.

Umjeće sjedenja
Eksprimentiram dalje sjedeći slobodno, ne naslanjajući se na naslon stolice. Tako sjedeći spoznajem djelovanje mišića u cijelom tijelu:
Balansiram na sjednim kostima i osjećam refleksna protudjelovanja mišića leđa, trbuha, dna zdjelice. Spuštam zdjelicu iza sjednih kostiju, prsni koš odmah pada i pritišće cijeli želudac i trbuh natrag, a trbušni mišić pri tome gubi napetost postaje mlohav i istura se naprijed. Ako pokušam samo prsni koš podignuti prema gore dolazi do nepotrebnog napinjanja u vratu i ramenima, mišići nemaju dovoljno snage za tu nemoguću akciju. Dolazi do pomicanja cijelog trupa natrag i do bolnog opterećenja u slabinskom dijelu kralježnice. Glava pada još više natrag i pritišće vrat prema naprijed.
Tada pokušavam zdjelicu prebaciti ispred sjednih kostiju, dolazi automatski do pokreta kao kod zupčanika, cijela kralježnica se uspravlja i slično vadičepu svojom spiralnom dinamikom, izbacuje glavu prema gore.Glava zauzima svoj pravi položaj iznad prvog kralješka Atlasa. Cijelo tijelo postaje lagano i raste, lebdi kao para iz lonca punog kipuće vode. U ovom slučaju je lonac kipuće vode zdjelica puna mog osobnog ritma.

Varka s ogledalom
Kad sjedam u auto pazim da je zdjelica podignuta tako da sjedim na sjednim kostima, da su ramena povučena natrag tako da lopatice dodiruju naslonjač, prsna kost se automatski podiže prema gore, a glava, slična balonu lebdi nad Atlasom .Retrovizor postavljam na visini očiju i pogleda u tom položaju tijela.
Nakon dulje vožnje kada moja ruka krene prema retrovizoru da ga spusti prema dole znam da se položaj mog tijela promjenio, znam da se kralježnica svinula prema naprijed, a zdjelica pala natrag. Umjesto da popravljam i mjenjam položaj retrovizora, ja mjenjam položaj zdjelice i vraćam tijelo, svijesno, u početni položaj..

Ideja 3- Dinamika i ritam stajanja
4- d samopoimanjei 4- D samostabilizacija
Spoznaja i samosvijest samoosjetilnosti- Dialog mozak- utjelovljeni um, postavljanje pitanja na koja sami odgovaramo
• Kako stojim dok čekam, dok peglam, dok razgovaram?
• Da li je stajanje vječita borba sa silom teže ili pak suigra s njom?
• U toj borbi s gravitacijom tisuće malih pokreta me pokušava izbaciti iz ravnoteže, ali moja osjetila u mišićima i zglobovima vječnim radom korigiraju moj stav i održavaju tijelo u uspravnom položaju .
• Najosjetljiviji senzori, koje nazivam i antenama pravilnog držanja tijela su stopala .
• Koliko opterećenja osjećam na stopalima?
• Koje dijelove stopala spoznajem najbolje?
• Je li pritisak desnog i lijevog stopala isti?
• U kakvom položaju se nalaze koljena, a u kakvom kukovi?
• Šta pri tome radi zdjelica?
• Šta radi kralježnica, šta ramena, vrat i glava?

Motivacija
Kao dvonožac moram pri stajanju ostvariti veću bazu opterećenja, to znači da moram stajati s malo raširenijim stopalima.
• Koljena i kukovi moraju biti u svom dinamičnom položaju točno iznad stopala.
• Na taj način zdjelica prenosi pravilno težinu trupa, ramena i glave na obe noge.
• Moram spoznati pravu ulogu skočnog zgloba i koljena.
• Moram spoznati pravu ulogu kukova i zdjelice.
• Šta se pri tome događalo s trbušnim i leđnim mišićima?
• Kakvu ulogu je pri tome odigrao vrat i rameni pojas?
• Kako je to djelovalo na senzore za ravnotežu, a kako na proprioceptore?

4- D samomobilizacija- pretvaranje iskustva u umijeće pokreta.......

• Sada moram, uključujući kognitivni dio mozga, pokušati povezati sve do sada naučeno o stopalu, koljenu, kuku zdjelici, o ramenima, o kralježnici, atlasu i položaju glave.
• Ujutro ležeći još u krevetu pokušavam spoznati aktivitet mišića savijača kuka!
• Pokušavam osjetiti je li se taj mišić preko noći skratio. To se događa često, jer obično spavam ležeći na strani, savijena u položaju embrija.
• Kada se ti mišići skrate tada ležeći na leđima nemogu slabinski dio kralježnice slobodno pokretati. Oni, skraćeni, povlače kralježnicu prema trbuhu, pa time skraćuju i napinju i male leđne mišiće.

Zdjelica kao njihaljka
Prije nego što ustanem iz kreveta moram osloboditi pokrete zdjelice i kukova da bih opuštena ušla u novi dan. Ležim na leđima, koljena su pri tome savijena, a stopala, tabanima, daju potporu cijelom pokretu. Predočavam si zdjelicu, mišiće njenog dna i savijače kukova. Kada spoznam položaj sjednih kostiju počinjem ih pomicati polagano prema leđima, pri tome se slabinski dio kralježnice podiže, trbušni mišić rasteže, a ako pri tome i duboko udahnem podiže se i prsni koš. Onda istim polaganim tempom vraćam sjedne kosti natrag, zdjelica i slabinski dio kralježnice se vraćaju na podlogu, trbušni mišić malo opušta. Te pokrete ponavljam dok ne pronađem pravi ritam, najmanju brzinu tog pokreta bez upotrebe stopala i svjesnog napinjanja trbušnog mišića. Ponavljanje tog pokreta treba nešto strpljenja dok stvarno ne postane svijesno spoznat. Mora se događati kao da se zdjelica njiše na ljuljački, koliko naprijed, toliko natrag i uvijek istim ritmom. Tako dolazi do aktivnog opuštanja svih mišića u tom predjelu tijela.
Ostajem još par minuta ležeći u tom položaju spoznavajući opuštenost, a time i spremnost mišića središta tijela za ustajanje.

• Kada ustanem iz kreveta moram prvo opušteni mišić, savijač kuka, rastegnuti jer tim rastezanjem budim u njemu prirodni refleks za koračanje.To rastezanje obavljam svijesnim hodanjem do kupaone, stajanjem pod tušem, izlaženjem iz kade, pri brisanju ručnikom, pri oblačenju.
• Stojeći pred ogledalom pri pranju zuba, šminkanju, češljanju pokušavam prste stopala, svijesno, opustiti i raširiti, poprečni svod stopala pritiskivati na podlogu i stajati sredinom pete.
• Skočni zglobovi, koljena i kukovi prihvataju ritam pokreta jedan od drugoga i povezuju se automatski u spiralni pokret.
• Ako pravilno opteretim stopala, u skočnom zglobu, dolazi, automatski, do lagane rotacije podkoljenice prema unutra, u koljenu i kuku nadkoljenica rotira prema van, a zdjelica se pri tome uspravlja.
• Kralježnica prelazi u pravilan položaj, a glava lebdi iznad atlasa kao balon.
• Zglobovi ramena se otvaraju, lopatice padaju prema dole kao ruksak.
• Ti pokreti kralježnice i lopatica automatski oblikuju prostor ramenog zgloba iz kojega moje ruke slobodno vrše svoje pokrete.
• Iz takvog početnog položaja su svi sljedeći pokreti svakodnevice puno lakše izvodivi.

Manu propria pokret, umijeće kao svojstvo

Stajanje nije mirovanje nego vječno uspostavljanje unutarnje i vanjske dinamičke ravnoteže.
Pravilnim stajanjem ostvarujem uspravnost i centriranje. Centriranje tijela se događa na dva načina:

U odnosu na samo tijelo

• pronaći točku težišta
• spoznavanjem prostora zdjelice
• aktiviranjem mišića dna zdjelice
• spoznavanjem prostora prsnog koša
• spoznavanjem položaja ramena
• spoznavanjem položaja glave
• spoznajom ritma pokreta kukova, koljena i stopala
• pronalaženjem unutarnje dinamične ravnoteže.

U odnosu prema prostoru kojem se nalazim

• stvoriti pravi odnos između podloge na kojoj stojim i točke sile teže u tijelu
• pravilno rasporediti težinu tijela
• sljubiti se s prostorom u kojem se nalazim, postati dio njega
• kralježnica se sa svojim ritmom pokreta mora istopiti u prostoru, oblikovati ga
• trtična kost, slična sidru, stabilizira trup u prostoru
• glava, slična balonu, lebdi u prostoru
• stopala se kao gumeni čamac vodi, prilagođavaju podlozi na kojoj stojim.

Ideja 4 - Dinamika i ritam hodanja
4- d samopoimanje i 4- d samostabilizacija
Svjesnost i samospoznaja samoosjetilnosti- Dialog mozak- utjelovljeni um, postavljanje pitanja na koja sami odgovaramo
• Kako hodam?
• Šta je pri tome važno?
• Kako i gdje početi sa spoznajom? To su pitanja na koja moram pronaći odgovor.
• Možda ovako:
• Kojim dijelom stopala u koraku dodirujem prvo podlogu ?
• Kako naliježem stopalom na podlogu pri koračanju?
• Kakav je ritam mog hoda?
• Šta se događa s mojim koljenima pri hodu?
• Kada je koljeno ispruženo, a kada savijeno?
• Šta se događa sa kukovima, šta sa zdjelicom?
• Šta radi kralježnica pri tome, a šta ramena?
• Kuda gledam pri hodu, dakle, kakav je položaj glave?

Motivacija


• Početi ću opet prvo sa stopalima.
• Prsti moraju u vremenu optrećenja i vremenu nalijeganja na podlogu biti ispruženi.
• Prednji, najpokretniji dio stopala, prilagođava se svim oblicima podloge, pa mora ostati pokretan.
• Prednji dio stopala je amortizer tijela.
• Nepokretnošću prednjeg dijela stopala tijelo gubi amortizer i izlaže se nepotrebnim udarcima pri hodu.
• U vremenu opterećenja peta mora ostati u srednjem položaju, bez padanja prema unutra, a u vremenu poticaja za korak ne smije padati prema van.
• Koljeno ne smije biti ispruženo u momentu kada peta kao prva dodiruje pod.
• Moram uskladiti međusobnu igru ramena i zdjelice.
• Pri tome moram doživjeti i zapamtiti spiralni pokret kralježnice.

4- D samomobilizacija- pretvaranje iskustva u umijeće pokreta........

Trening precizne motorike pokreta
1. Glava- vrat
2. Ramena-rameni pojas i ruke
3. Prsni koš
4. Zdjelica-kukovi
5. Koljena
6. Skočni zglobovi
7. Stopala
• Stojeći bosonoga na podu pokušavam osjetiti cijeli taban i pokrete iz svih malih zglobova stopala. Mjenjam podlogu, stojim na jastuku, pa na malim loptama, na klikerima ili na štapu/drška metle npr./. Pokušavam svijesnim pokretima iz malih zglobova stopala pronaći i održati ravnotežu. Mišići stopala korigiraju sami sebe ritmom mojih misli i ostvaruju ravnotežu. Oni su pri tome djelotvorni.
• Istu vježbu ponavljam stojeći na jednoj nozi.
• To je faza opterećenja u kojoj poticaj dolazi iz stopala, a pokret se spiralno širi prema koljenu, kuku i zdjelici.
• Ponavljam vježbu mjenjajući noge, korak naprijed, pa natrag. Tražim svoj ritam naizmjenično opterećujući i opuštajući nogu.
• U fazi koraka prema naprijed, prvo prednji dio stopala opuštene noge pritišće pod podižući petu koja na svršetku pokreta prva dodiruje pod.
• Istovremeno cijelo tijelo ide naprijed i u trenu spuštanja cijelog stopala na podlogu opterećuje tu nogu.
• Zglobovi koljena i kuka se nalaze iznad stopala.
• Ramena se pokreću dijagonalno s nogama i kukovima.
• Kralježnica spiralnim pokretom svojih zglobova prati pokrete nogu i ruku.
• Osjetiti i spoznati sve mogućnosti prilagođavanja stopala hodajući bosonog po različitim podlogama.(parket, tepih, vlažne pločice u kupaoni, pjesak u dvorištu, šljunak na plaži, vrući asfalt, snijeg, razbacani mali predmeti,napeti konop, daska položena na dvije cigle, itd.)
• Mjenjanjem podloge mjenjam i osjećaj nastajanja pokreta, svaki put stopalo stvara u meni novu misaonu sliku, koljena reagiraju drugačije, ramena i ruke balansiraju, glava prati pokrete kralježnice i ramena. Ponavljam hodanje noseći nešto u ruci, prvo loptu, a kasnije, dragu mi, porcelansku, figuru. Na kraju pokušavam hodati sa knjigom na glavi.

Manu propria pokret, umijeće kao svojstvo


• Hod koji u sebi spaja punoću, snagu, ritam, dinamiku i lakoću postaje umjeće pokreta i izgleda lijepo.
• Neuromišićnim treningom ostvarujem prirodnost i usklađenost pokreta. Svakodnevica sa svojim aktivnostima je idealno sredstvo za razvijanje umjeća pokreta. Zamislim li je kao neuromišićnu vježbaonicu već sam tim skrivenim mogućnostima otvorila vrata.
• Ujutro, pri tuširanju, predočavam lance mišića, u mislima povezujem desnu i lijevu stranu tijela.
• Već samo spiralno protezanje mišića, na svom putu kroz središte tijela, stvara dinamičnu, izmjeničnu igru među stranama unutar kinesfere. Desnom rukom sapunam lijevo rame i obratno, s obe ruke perem kosu, a pri tome na mokroj podlozi kade balansiram na stopalima.
• Kralježnica pod mlazom tuša postaje misaona slika jutarnje ugode i uključuje se makinalno u pokrete ruku i nogu.
• Pri sušenju kose, pranju zuba, šminkanju, gledajući se u ogledalu predočavam lopatice, dajem im ulogu učvršćivača ramenog pojasa i prsnog koša.
• Spuštajući se po stepenicama, koristim silu teže i snagu mišića nogu, prebacujući pravilno težinu tijela predavajući se padanju koje mogu svjesno zaustaviti na sljedećoj stepenici. Koristeći pri tome i snagu leđnih mišića, postojanost prsnog koša, lakoću glave, uključivanjem pokreta lijeve i desne strane, sigurna i uspravna izlazim iz kuće.
• Hodajući gradom svijesno uključujem trticu i njene pokrete u svaki korak. Zamišljam trticu kao rep, što je nekad u davnom vremenu našeg nastajanja i bila, i ona postaje kormilar, potpora pri naglim okretima ili mjenjanju smjera hoda.
• Pokušavam pronaći ritam koraka i uskladiti ga s ritmom disanja.
• Usklađujem pokrete zdjelice i ramena.
• Spoznajem lakoću glave koja, svojim pravilnim položajem na Atlasu, daje mogućnost očima da mi pomognu pri snalaženju u prostoru.
• Ne spuštajući pogled predočavam pokrete ruku i nogu.
• Usklađujem ritam njihovih pokreta s ritmom koraka.
• Spoznajem spiralnu dinamiku kralježnice između glave i trtice.
• Slabinski mišići, savijači kukova, su preko unutarnjeg dijela zdjelice, povezani s nogama.
• Zamišljam nogu i slabinski mišić kao konop koji je pričvršćen na unutarnjem dijelu slabinskog dijela kralježnice.
• Zamišljam nogu kao produžetak slabinskog mišića.
• Postaje mi jasno da se slabinski mišići u hodu izmjenično skupljaju i rastežu.
• Pri tome zdjelica, kao val, prati pokrete nogu, a hod postaje lijep i svrsishodan.
• Spoznajem da poticaj koraka dolazi iz stopala, podizanjem pete sa podloge, skupljanjem slabinskog mišića u vremenu prebacivanja noge naprijed i rastezanjem slabinskog mišića suprotne strane koja u trenutku ostaje opterećena. Slijedeći ritam hoda, makinalno dolazi do prebacivanja težine tijela na prednju nogu, a stražnja noga postaje izvorište poticaja za sljedeći korak. Koristeći svjesno, u tijelu već utvrđene mogućnosti pokreta i njegov ritam, moj hod oblikuje moj osobni prostor i postaje sljubljen s prostorom kroz koji se krećem.


Ideja 5- Dinamika i ritam opuštenog ležanja
4- d samopoimanjei 4- D samostabilizacija

Samospoznaja i samosvijest samoosjetilnosti- Dialog mozak- utjelovljeni um, postavljanje pitanja na koja sami odgovaramo

• Ležim na podu sa ispruženim nogama i rukama. Osjećam dodirne točke, podloga- tijelo. Glava, lopatice, laktovi, šake, kralježnica, zdjelica, noge, pete.
• Gdje osjećam napetost mišića, gdje me boli i šta?
• Slabinski dio kralježnice ne dodiruje pod, a mišići u tom djelu su napeti i bolni.
• Vratni dio kralježnice ne dodiruje pod, glava je zabačena natrag, mišići napeti.
• Jedno rame je više opterećeno
• Drugo rame visi u zraku i time opterećuje mišiće cijelog ramenog pojasa.
• Jednu stranu zdjelice osjećam u dodiru s podlogom, drugu ne.
• Znam, kralježnica u svom prirodnom položaju ima formu slova S. To S je pokretno i savitljivo, a ne kruto i nepokretno.Opušteno tijelo se potpuno prilagođava podlozi na kojoj leži. Moje tijelo se nije sljubilo sa podlogom to znači da je napetost u mišićima velika i kada ležim. Možda je pod pretvrda podloga, probati ću na krevetu. Ista stvar, pokušavam u mislima lutati tijelom i svijesno doživljavam bolnu napetost u mišićima vrata, ramena i slabinskog dijela kralježnice.

Motivacija

• Moram pronaći ravnotežu u napetosti i opuštenosti mišića.
• Dok ležim nepokretno ništa se ne mijenja, dakle opuštanje nije mirovanje.
• Moram osjetiti još veću napetost mišića, jer tek spoznavši, mogu nešto i mijenjati.
• Početi ću sa slabinskim dijelom, koji kao rimski most lebdi iznad podloge. Podižem ga još više prema gore, napetost mišića raste, a time i neugoda. Ostajem u tom položaju par sekundi, a onda opuštam mišiće i predajući se sili teže puštam slabinski dio kralježnice prema podlozi. Ponavljam taj pokret nekoliko puta i počinjem osjećati i pokrete malih zglobova među kralješcima, dakle tamo duboko uz kralješke se nalaze i neki mali mišići koje do sada uopće nisam osjetila.
• Moram osjetiti sve male zglobove kralježnice, od glave do zdjelice i spoznati njihove pokrete, a time i mišiće i njihovo djelovanje.
• Moram osobnim ritmom i dinamikom pokreta opustiti mišiće da bi se odmorili i bili spremni za nove pokrete.
• Opuštanje je kao i pokret sam, dio moje unutarnje dinamične ravnoteže.

4- d samomobilizacija- stvaralaštvo, dinamika opuštanja

• Spoznajom, gdje sam najviše ukočena, gdje sam najmanje pokretna, već počinje uvježbavanje. S promjenama treba početi na pravom mjestu, a onda se opuštanje mišića događa lančanim protudjelovanjem na svim mjestima u tijelu.
• Četverodimenzionalni pokret uključuje u sebe spoznaju prostora koji stvara i ritam kojim se ta spoznaja događa.

4- d samomobilizacija- umijeće kao svojstvo

• Kada sam to shvatila više ne moram ništa činiti. Jednostavno ležati. Sila teže mi pomaže. Ja ležim opuštena i iz tog stanja se mogu ovdje i sada razvijati u mojoj dinamici i mom ritmu.
• Tijelo se nalazi u zdravoj opuštenosti.
• U svakodnevici to znači ravnotežu između aktivnosti i odmora.

Ova jednostavna vježba opušta one dijelove tijela koji su prenapeti zbog krive upotrebe i krivog opterećenja.